Povijest Cividale del Friuli: gibelinska patrijarhalna država

Gibelinska patrijarhalna država
Gibelinska patrijarhalna država

Furlanski patrijarhat dobio je 1077. jurisdikciju nad područjem Furlanije: osim duhovne vlasti, dakle, sada je imao i položaj vrhovnog svjetovnog poglavara – kovao je novac, sudio u feudalnim stvarima te građanskim i kaznenim parnicama, određivao i ubirao poreze, zapovijedao vojskom.

Budući da je patrijarh imao obje ove ovlasti, morao je primiti investituru za obje: kanonsku od pape, feudalnu od cara. To se dogodilo unutar Katedrala Santa Maria Assunta.

kultura

Prvi su patrijarsi, barem do 1251., bili gotovo svi Nijemci: dakle očito je da su pripadali gibelinskoj stranci, caru naklonjeni. Svi su naporno radili kako bi se pokazali velikodušnima prema svojim podanicima, dajući donacije, organizirajući zbirke za oštećene zgrade, odobravajući javne tržnice: potonje je bio Pellegrino I. koji ju je postavio, pod uvjetom da su trgovci plaćali razmjerno prostoru koji su zauzimali.

Ali osim toga, budući da su bili patrijarsi germanskih plemićkih obitelji, oni su u Furlaniju donijeli teutonsku kulturu, koja se stopila s onom drevnih latinskih obitelji: tako je nastala furlanska kultura.

Bilo je mnogo darovitih ljudi koji su, naime, poznavali i latinsku i njemačku književnost. Zahvaljujući patrijarhu Pertoldu (1218. – 1251.), bratu Gertrude – supruge Andrije, ugarskog kralja – i ujaku svete Elizabete, kaptol u Cividaleu još uvijek čuva, u muzeju, Gertrudijeve i Elizabetinske psaltere te relikvije sv. sveca nalaze u katedrali.

La Società

U međuvremenu je Cividale, podložan samo patrijarhu ili njegovom zastupniku - gastaldu, upravljao sam sobom putem statuta, tj. pravila kaznenog i građanskog prava, vojske, gradske policije: odnosila su se na svakodnevni život stanovnika. Stanovništvo je bilo podijeljeno između tri društvene klase: plemstva, slobodnjaka i sluge, od kojih su najaktivniji bili slobodnjaci.

Vodeći predstavnici tih obitelji okupljali su se u crkva San Francesco za L'arrengo, narodnu skupštinu na kojoj se raspravljalo o sudskim i upravnim odredbama.

Obrana grada

U tom razdoblju grad se širio i širio, ali je u osnovi nastavio slijediti izvorni rimski plan. Stražu gradskih zidina uspostavio je hodočasnički patrijarh I. (1131. – 1161.), a podijelili su je Waite i Schiriwaite.

Prvi su bili stalni stražari, koji su neprestano bdjeli; potonji su, s druge strane, noću patrolirali selima izvan EU: bili su "normalni" građani koji su dobili zemlju od patrijarha feud ministarstva, tj. neposredno ispred gradskih vrata: tko god je zauzeo ove teritorije, bio je obvezan biti dio Schiriwaitea.

Ekonomija

Što se gospodarstva tiče, zahvaljujući dobroj cestovnoj mreži i patrijarhalnim povlasticama, Cividale je mogao računati na dobar trgovački sustav i posljedičnu zanatsku djelatnost: zapravo se sjećamo da je Pellegrinu I. dodijelio stalnu tržnicu na Piazzi della Fontana (sadašnja Piazza Paolo Diacono).

Trgovačkoj djelatnosti pogodovali su i lihvarski zajmovi koje su davali Židovi - koji su u Cividale stigli 1273., s milanskim patrijarhom Raimondom della Torreom - te brojne toskanske obitelji: zbog rata između Firence i Siene raštrkali su se po cijeloj zemlji. Italiji, a u Cividale ih je stiglo 35, ako ne i više.

Zapravo, Cividale je s patrijarhom Gregorijem di Montelongom definitivno krenuo prema gvelfskoj stranci, kojoj su pripadale sve firentinske obitelji; ali od te odluke neumitno počinje propadanje patrijarhalne države.

Ostavite komentar

Unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovdje